Kako izraditi macerate?

U toplijem dijelu godine, a naročito u proljeće, svuda oko nas rastu biljke koje se već stoljećima koriste za izradu uljnih macerata. Pojedini su otkriveni još u antici, neke nam je zapisala vrijedna Sv. Hildegarda u srednjem vijeku, a neke su otkrivali razni travari eksperimentirajući s njima dostupnim biljkama. Danas se modernom tehnologijom iz biljaka mogu načiniti i drugačiji ekstrakti, možda i bolji, ali u našim je srcima i dalje ostala navika da sami pripremimo našu malu, mirisnu, ljekovitu, rajsku bočicu macerata. I neka je!

Premda je već puno tekstova napisano na ovu temu, odlučila sam napisati svoju varijantu koja je nastajala kroz više od desetljeća iskustva, s puno pokušaja i pogrešaka, promišljanja, promjena, poboljšanja i usavršavanja. S obzirom da macerati koji se nalaze u Hvarominim proizvodima prolaze laboratorijske analitičke testove, imam i znanstvenu potvrdu da su ispravno izvedeni. Pisat ću na svima shvatljiv način, kako biste se i vi jednoga dana upustili u ovu predivnu biljnu pustolovinu te iskoristili sve potencijale svojih vrtova ili livada i šuma u okolini.

ŠTO SU UOPĆE MACERATI?

Macerati su ekstrakti raznih dijelova biljaka u masnoći koja može biti neko ulje ili maslac, biljnog ili životinjskog podrijetla. Tradicionalno je vrsta masnoće ovisila o podneblju i dostupnosti iste, pa ćemo tako u zapisima iz primorskog područja češće pronaći macerate u maslinovom ulju, dok se u kopnenom dijelu biljke češće maceriralo u životinjskim masnoćama (poput čiste svinjske masti, pročišćenog maslaca, guščje masti i slično). U narodu ih se često naziva i samo uljem (npr. nevenovo ulje) ili samo mašću (npr. gavezova mast).

NA ŠTO SVE MORAMO PAZITI KOD ODABIRA BILJA?

Za početak, moramo dobro proučiti bilje koje želimo macerirati. Ako je riječ o samonikloj biljci, ona nam MORA biti dobro poznata. Ne smijemo riskirati i brati biljku o kojoj nismo pregledali sve dostupne izvore informacija. Trebala bi to biti neka provjerena literatura o ljekovitom bilju koja je potkrijepljena pojašnjenjima, slikama, crtežima te eventualnim sličnim vrstama koje bi mogle biti opasne po zdravlje. Nemojte previše pitati po raznim grupama i društvenim mrežama, jer biste mogli naići na svakakve neprovjerene informacije. Postoje aplikacije koje vam mogu olakšati prepozneti pojedinu biljku. Puno je dostupnih radionica o ljekovitom, samoniklom bilju, puno je stručnih ljudi koji su vam spremni u tome pomoći. Ali, ako niste sigurni, radije ne berite biljku!

NAMJENA MACERATA

Prije nego li se bacimo na posao i potrošimo uljni materijal, proučimo za što se točno koristi koji macerat i treba li nam takav preparat. Navest ću samo neke od njih.
Macerat smilja poznat je kao vrlo regenerirajući preparat koji pomaže protiv znakova starenja, kod bržeg zacijeljivanja ožiljaka i rana. Zbog toga se nalazi u Hvarominoj Kremi za zrelu i suhu kožu te u Serumu za njegu kože.
Macerat nevena izvrstan je za brže zarastanje ispucale kože, tradicionalno ga se koristi kod laganijih osipa i crvenila, protiv strija, hemoroida i drugih tegoba. Mi smo ga smjestili u Kremu za ruke, kako bi se koža što brže oporavljala od raznih stresova, u kreme za lice Stella florens i Vinea te u Mirisni maslac Zima.
Gavez, po meni uz kantarion najmoćniji macerat našega podneblja, koristi se već stoljećima kod ozljeda, bolova, lomova kostiju, uganuća, ali i za njegu kože. Jako brzo regenerira kožu, kao i potkožno tkivo, a prodire sve do mišića i kostiju. Zbog toga je i on našao mjesto u našoj Kremi za ruke, a prevladavajući je sastojak Balzama za masažu, u čiju smo se brzo i efikasnu djelotvornost uvjerili mnogi od nas, kao i naši brojni kupci.
Macerati korijena mrkve te zelenog oraha koriste se kod zdravog i prirodnog sunčanja pa smo ih i mi ubacili u Ulje za brže tamnjenje.

Macerat gospine trave ili kantarion, izrazito je popularan u tradicionalnim recepturama i gotovo da nema seoskoga domaćinstva koje ga nije izrađivalo. Nažalost, njegova je upotreba na javnome tržištu izuzetno ograničena (skoro pa zabranjena) tako da ga iz toga razloga nemamo u niti jednome proizvodu, a kada bismo ga mogli (više) koristiti, svakako bi njegovo mjesto bilo u umirujućim proizvodima. Koristi se za umirenje kože, kod raznih kožnih tegoba, protov hemoroida, za njegu intimnog područja i namjena mu je zaista širokog spektra, ali veliko mu je ograničenje što je fototoksičan, što znači da koža tretirana ovim maceratom ne smije na sunce!
Macerat stolisnika, sličan maceratu kamilice, izuzetno umirujućeg djelovanja, a posebno kod kože sklone upalama, atopiji i dermatitisu. Njega smo zbog toga stavili u Mlijeko za čišćenje te Umirujuće mlijeko za tijelo.
Tu su još macerat tratinčice i bijelog ljiljana za tretiranje hiperpigmentacijskih mrlja, macerati bršljana i vinove loze u borbi protiv ispucalih kapilara te celulita i još čitav niz ovih moćnih, biljnih prekrasnoća!

Svi se oni naravno mogu i miješati, kombinirati, a u njih se mogu dodavati i finija bazna ulja, eterična ulja (s oprezom i preporučenom koncentracijom!) ili ih zgušnjavati voskom u balzame.

STANIŠTA SAMONIKLOG BILJA

Ako odlučimo brati samoniklo bilje, moramo se uvjeriti da je stanište dovoljno veliko za naše potrebe. Što to znači? Ako beremo neku biljku, ostavljamo barem jednu trećinu čitave biljke (uključujući cvijet zbog sjemena) na životu, kako bi biljka preživjela na toj lokaciji te se dalje mogla rasprostranjivati. Nadalje, važno je da se uvjerimo kako u blizini staništa nema većih prometnica, poljoprivrednih polja, voćnjaka ili vinograda koji se špricaju pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivima ili bilo kakvog oblika zagađenja.

Radimo li s BILJKAMA IZ UZGOJA, pripazit ćemo da je uzgoj ekološki ili još bolje biodinamički.

Nastojte svakako da od trenutka ubiranja bilja do stavljanja u masnoću prođe minimalno vremena! Dakle, radije nemojte koristiti sušeno bilje iz trgovine, ako možete doći do svježega, za kojega znate gdje i kako je raslo te kada je ubrano. Naravno, ako je riječ o biljci koja u našemu podneblju ne raste (poput centelle), onda ju potražite sa što duljim rokom trajanja. Nastojte napraviti macerata samo za jednu sezonu, kako biste iduću sezonu mogli napraviti svježu verziju.

KOJA ULJA ILI MASTI ODABRATI?

Od biljnih ulja odabrat ćemo bazna ulja koja su dovoljno neutralna (nemaju jaki miris, boju), koja nisu jako skupa (jer ulja ovdje nisu glavne „zvijezde“ nego su otapala za željene biljke) te koja odgovaraju većini tipova kože. Osobno radije biram hladno-prešana nego rafinirana ulja, jer su hranjivija, ali imajte na umu da su ona i kvarljivija te ih treba zaštititi od kvarenja.
U uži izbor hladno-prešanih ulja za izradu macerata spadaju ulja suncokreta, masline, badema i kokosa. U malo širi izbor ulaze još ulja šljive, marelice, lješnjaka i eventualno konoplje. Prema mojem iskustvu, suncokret je jako dobar izbor, a naročito ako je iz organskog uzgoja, jer odgovara gotovo svim tipovima kože, može se primjenjivati i na djeci te u općoj populaciji nema baš puno alergija na suncokret (za razliku od orašastih plodova).
Za maceriranja tvrdih dijelova biljke, poput korijena, odabrat ćemo masnoću koja podnosi grijanje pa to može biti kokosovo ulje, frakcionirano kokosovo ulje (MCT), ulje jojobe, mast ili ghee. Osobno nisam ljubitelj životinjskih masnoća u kozmetičkim preparatima, tako da s njima ne radim macerate, ali to ne znači da se vi ne morate okušati!
Izbjegavamo ulja koja su osjetljiva i lako kvarljiva, poput ulja lana, boražine, noćurka i slično. Kako smo već ranije rekli, zbog jakog mirisa i boje, izbjegavamo bučino ulje, avokadovo ulje, ulje divlje ruže, ulje sjemenki grožđa i slično.

Koju god masnoći odaberemo, svakako ju treba zaštititi prirodnim vitaminom E ili ekstraktom ružmarina! O tome detaljnije nešto niže u tekstu.

PRIPREMA ZA IZRADU

1. POSUĐE

Za maceraranje biljaka trebat će nam posude u kojima će se odvijati maceracija. Za hladni proces maceracije najbolje su staklenke, a njihova veličina ovisi o količini željenog macerata. Staklenke moraju imati čiste i neoštećene limene poklopce. Za početak maceracije trebat će nam i gaza te gumica za učvrščivanje . Za topli proces maceracije trebat će nam kemijska staklena čaša ili neka druga vrsta posude koja podnosi grijanje te jedna veća koja će poslužiti za parnu kupelj. Za cijeđenje gotovih macerata trebat će nam filter papir ili sterilna gaza, lijevak i gusto cjedilo.

2. OSTALO

a) biljni materijal kojega planiramo macerirati, mjesto gdje će se prema potrebi prosušiti. Prema mojem iskustvu najbolji je dehidrator, ali i prirodno sušenje je odlično, ako za to imate uvjeta. Tvrđi materijal (poput korijena) trebao bi ipak u dehidrator ili pećnicu. S obzirom da u macerat ide otprilike 1/3 biljnog materijala, računajte ga nabaviti trećinu ili još bolje polovinu volumena od željene količine gotovog macerata.

b) ulje, odnosno masnoća za macerat u nešto većoj količini od željene količine gotovog macerata (s obzirom da je cca 10% gubitka masnoće na bilju i posuđu). Ako nemate neko domaće ulje ili mast, preporučam pogledati naše provjerene distributere: mireille.me, kemig4u.hr/, www.terra-organica.hr

c) VAŽNO: ZAŠTITA ULJA OD KVARENJA. Osobno volim kombinirati prirodni vitamin E te CO2 ekstrakt ružmarina, iako je dovoljno samo jednu od ovih supstanci. NUŽNE su kako se macerat ne bi užegnuo i pokvario! Preporučena koncentracija je 0,2% vitamina E te 0,2-0,4% CO2 ekstrakta ružmarina. Ulje je najbolje zaštititi prije miješanja s biljem, ali ako vam promakne, možete ga zaštititi i nakon cijeđenja. Ove supstance možete također nabaviti na gore navedenim stranicama (vidi pod b).

d) sredstvo za dezinfekciju, alkohol iz ljekarne ili nešto slično; rukavice.

e) prostorija u kojoj će se odvijati maceracija hladnim postupkom. Prostorija mora biti topla, poželjno i toplija od sobne temperature, a svakako mora biti suha. Od svih macerata jedino macerat gospine trave zahtijeva (barem djelomično) izravnu sunčevu svjetlost. Ostali nikako.

IZRADA MACERATA

Nekoliko je vrsta, odnosno načina izrade macerata, a ovisi o biljci koju maceriramo.

MACERATI OD SVJEŽEG CVIJEĆA

Ovdje spadaju procvali, zreli cvjetovi smilja, gospine trave, ruže, starinskog bijelog ljiljana i lavande, a na jednaki način se radi i macerat zelenog oraha.
Cvjetovi se beru nakon barem 2 suha dana i u najtoplijem dijelu dana (najbolje po suncu). Nakon berbe se ostave na čistom platnu 3-5 sati kako bi izišle bube. Slažu se na dno staklenke i preliju zaštićenim uljem, staklenka se odozgo prekrije čistom, gustom gazom i učvrsti se gumicom. Gospina trava se macerira na suncu (barem dio dana), ostali macerati na toplom i suhom mjestu, ali ne na sunčevoj svjetlosti.
Maceriraju se oko 4 tjedna, povremeno se mogu promiješati, a ako primijetimo da se bilje diglo na površinu, pokušamo ga spustiti u ulje ili taj dio jednostavno uklonimo.

Kad je maceracija gotova cijede se kroz gusto sito te gazu ili filter-papir za ulja. Biljni materijal slobodno istisnite rukama, zaštićenim rukavicama.

MACERATI OD PROSUŠENOGA CVIJEĆA

Ovdje spadaju stolisnik, kamilica, neven i tratinčica. Beru se nakon barem 2 suha dana i u najtoplijem dijelu dana.
Prosuše se na prirodan način (u prozračnoj prostoriji ili vani u natkrivenoj hladovini) ili u dehidratoru.
Suho bilje slaže se na dno staklenke i prelije zaštićenim uljem, staklenka se odozgo prekrije čistom, gustom gazom i učvrsti gumicom. Maceriraju se na toplome mjestu oko 4 tjedna, povremeno se mogu promiješati, a ako primijetimo da se bilje diglo na površinu, pokušamo ga spustiti u ulje ili taj dio uklonimo. Kad je maceracija gotova cijede se kroz gusto sito te gazu ili filter-papir za ulja. Biljni materijal slobodno istisnite rukama, zaštićenim rukavicama.

MACERATI OD KORIJENA

Ovdje spadaju macerati gaveza i mrkve. Gavez se kopa u kasnu jesen, kada prestane cvjetati, a mrkva kada je u punoj zrelosti. U berbi gaveza uvijek ostavimo u zemlji dio korijena (najbolje onaj debeli, okrugli dio). Dobro očistimo korijene (svakako ukloniti četkom ili nožićem ostatke zemlje), narežemo na kolutiće od 10ak mm. Iako mnogi rade ove macerate od svježega bilja, ja sam se ovdje najviše puta “opekla”, bacajući litre i litre pljesnjivih macerata, sve dok nisam promijenila način obrade, odnosno izbacila vodu. Korijene sušimo u pećnici ili dehidratoru (ovo je dugotrajnija dehidracija od minimalno 20 sati!). Prosušene biljke grijemo u zaštićenoj masnoći koja podnosi grijanje do 70°C oko 1h pa ostavimo da se ohladi, a za bolju maceraciju radnju ponovimo nekoliko puta. Prema mojem iskustvu radnju grijanja i hlađenja dovoljno je ponavljati 6 puta kroz 10-15 dana. Osobno gavez maceriram u kokosovom ulju direktno u posudi (ali pazim da ne prelazi 70˚C), a korijen mrkve u MCT kokosovom ulju, na parnoj kupelji, ali možete primijeniti i druge kombinacije. Kad je maceracija gotova cijede se kroz gusto sito te gazu ili filter-papir za ulja, a ako se radi o kokosovom ulju ili nekoj masti, filtraciju se treba provoditi na toplome mjestu jer se inače masnoća kruti.

MACERATI OD LISTA

Ovdje spadaju bršljan, vinova loza i list masline, a također i centella (gotu kola) koja kod nas ne raste, ali se može nabaviti u prahu. Bere se list koji je zdrav i u punoj zrelosti, najbolje dok biljka nema plodova.
Maceracija se može raditi ili kao kod svježega cvijeća ili kao kod suhoga (s time da je kod suhoga bolje samljeti list u prah pa onda macerirati).

SKLADIŠTENJE MACERATA

Kad procijedimo macerat i dobijemo čisto ulje, najbolje ga je držati u tamnim, staklenim bocama, odnosno macerat gaveza u nekoj posudi iz koje ga možemo uzimati žlicom. Svakako nastojte čuvati na temperaturi do 25˚C. Budite svijesni da će se unatoč gustim filterima na dnu s vremenom stvoriti biljni talog.

Nadam se da sam vam ovime pomogla da iskoristite potencijal svojega vrta, obližnje livade ili šume.
Da sam ovim tekstom probudila kod vas barem dio moje velike ljubavi i strasti prema branju biljaka, kretanja prirodom i traženja staništa samonikloga bilja, a onda i tu posebnu čar izrade, a finalno i korištenja vlastitih, mirisnih i ljekovitih macerata!

Jer zdravlje dolazi i kroz kožu!
Ivana